Odbrana maloletnih lica
Maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo četrnaest, a nije navršilo osamnaest godina.
Mlađi maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo četrnaest, a nije navršilo šesnaest godina.
Stariji maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo šesnaest, a nije navršilo osamnaest godina.
Licu koje u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršilo četrnaest godina, ne mogu se izreći krivične sankcije niti primeniti druge mere koje predviđa Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.
Vaspitni nalog prema maloletniku može primeniti nadležni javni tužilac za maloletnike, kao i sudija za maloletnike.
Uslovi za primenu vaspitnog naloga su:
• priznanje krivičnog dela od strane maloletnika i
• njegov odnos prema krivičnom delu i oštećenom.
Vrste vaspitnih naloga:
1) poravnanje sa oštećenim kako bi se naknadom štete, izvinjenjem, radom ili na neki drugi način otklonile, u celini ili delimično, štetne posledice dela;
2) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao;
3) uključivanje, bez naknade, u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja;
4) podvrgavanje odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pića ili opojnih droga;
5) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu.
Svrha vaspitnih naloga jeste da se ne pokreće krivični postupak prema maloletniku ili da se isti obustavi, odnosno da se primenom vaspitnog naloga utiče na pravilan razvoj maloletnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična dela.
Vaspitni nalog može da traje najduže šest meseci, a u tom roku može se zameniti drugim vaspitnim nalogom ili ukinuti.
Izbor i primenjivanje vaspitnog naloga vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiocem ili staraocem maloletnika i nadležnim organom starateljstva.
Krivične sankcije
Mlađim maloletnicima mogu se izreći samo vaspitne mere.
Starijim maloletnicima mogu se izreći vaspitne mere, a izuzetno može se izreći kazna maloletničkog zatvora.
Svrha maloletničkog zatvora je, pored gore navedenog, i vršenje pojačanog uticaja na maloletnog učinioca da ubuduće ne vrši krivična dela, kao i na druge maloletnike da ne vrše krivična dela.
Vaspitne mere:
1) mere upozorenja i usmeravanja: sudski ukor i posebne obaveze;
2) mere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor od strane organa starateljstva, pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika;
3) zavodske mere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom, upućivanje u posebnu ustanovu za lečenje i osposobljavanje.
Pri izboru vaspitne mere sud će posebno uzeti u obzir uzrast i zrelost maloletnika, druga svojstva njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, težinu dela, pobude iz kojih je delo učinio, sredinu i prilike u kojima je živeo, ponašanje posle učinjenog krivičnog dela, a posebno, da li je sprečio ili pokušao da spreči nastupanje štetne posledice, naknadio ili pokušao da naknadi pričinjenu štetu, da li je prema maloletniku ranije bila izrečena krivična ili prekršajna sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje one mere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mera.
Sud maloletniku može izreći sudski ukor ili jednu ili više posebnih obaveza, ako oceni da je odgovarajućim zahtevima ili zabranama potrebno uticati na maloletnika i njegovo ponašanje.
Krivični postupak prema maloletnim licima
Kad javni tužilac za maloletnike utvrdi da lice protiv koga je podneta krivična prijava ili predlog oštećenog za pokretanje postupka u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršilo četrnaest godina, odbaciće krivičnu prijavu ili predlog oštećenog, a rešenje o odbacivanju dostaviće se organu starateljstva radi preduzimanja mera u okviru njegovih nadležnosti.
U slučaju da sud u toku postupka utvrdi da maloletnik u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršio četrnaest godina, krivični postupak će se obustaviti, a rešenje o obustavljanju postupka dostaviće se organu starateljstva radi preduzimanja mera u okviru njegovih nadležnosti.
Maloletniku se ne može suditi u odsustvu.
Pri preduzimanju radnji kojima prisustvuje maloletnik, a naročito pri njegovom saslušanju, učesnici u postupku dužni su da postupaju obazrivo, vodeći računa o zrelosti, drugim ličnim svojstvima i zaštiti privatnosti maloletnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na njegov razvoj.
Maloletnik mora imati branioca prilikom prvog saslušanja, kao i tokom čitavog postupka.
Ako sam maloletnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branioca, njega će po službenoj dužnosti postaviti sudija za maloletnike.
Branilac maloletnika može biti samo advokat koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih.
O svakom pokretanju postupka prema maloletniku javni tužilac ili sudija za maloletnike će obavestiti nadležni organ starateljstva.
Pokretanje postupka
Krivični postupak prema maloletniku pokreće se za sva krivična dela samo po zahtevu javnog tužioca za maloletnike koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih.
Javni tužilac za maloletnike podnosi zahtev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloletnike nadležnog suda. Ako se sudija za maloletnike ne složi sa zahtevom, zatražiće da o tome odluči veće za maloletnike višeg suda.
Sudija za maloletnike može poveriti organu unutrašnjih poslova da izvrši naredbu o pretresanju stana ili o privremenom oduzimanju predmeta.
U pripremnom postupku prema maloletniku, pored činjenica koje se odnose na krivično delo, posebno će se utvrditi uzrast maloletnika, činjenice potrebne za ocenu njegove zrelosti, ispitaće se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloletnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti i ponašanja.
Radi utvrđivanja tih okolnosti saslušaće se roditelji maloletnika, usvojilac, odnosno staralac i druga lica koja mogu pružiti potrebne podatke. Prikupljanje ovih podataka sudija za maloletnike može poveriti i stručnom licu ( socijalni radnik, pedagog..).
Saslušanju maloletnika u pripremnom postupku moraju prisustvovati javni tužilac, branilac za maloletnike i roditelj, usvojilac odnosno staralac maloletnika. Ostalim radnjama u pripremnom postupku ova lica po potrebi prisustvuju. Sudija za maloletnike može narediti da se prilikom izvođenja pojedinih radnji maloletnik udalji.
Sudija za maloletnike može uskratiti prisustvo roditelja, usvojioca, odnosno staraoca maloletnika ako je takva odluka u interesu maloletnika.
Sudija za maloletnike može doneti rešenje da se maloletnik u toku pripremnog postupka privremeno smesti u prihvatilište, vaspitnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se smesti u drugu porodicu (mera privremenog smeštaja maloletnika), ako je to potrebno radi izdvajanja maloletnika iz sredine u kojoj je živeo ili radi pružanja pomoći, nadzora, zaštite ili smeštaja maloletnika.
Sudija za maloletnike može odrediti da se maloletnik stavi u pritvor, kad za to postoje razlozi predvidjeni Zakonikom o krivičnom postupku.
Troškovi postupka
Ako maloletnik ima prihode ili imovinu, sud može odrediti da plati troškove postupka i ispuni imovinskopravni zahtev i kad prema njemu izrekne vaspitnu meru, odnosno kada veće za maloletnike nađe da nije celishodno izreći maloletniku kaznu maloletničkog zatvora, niti vaspitnu meru.
Pravo na žalbu
Protiv presude kojom je maloletniku izrečena kazna maloletničkog zatvora, protiv rešenja kojim je maloletniku izrečena vaspitna mera i protiv rešenja o obustavljanju postupka mogu izjaviti žalbu sva lica koja imaju pravo na žalbu protiv presude u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rešenja.
Žalba protiv presude, odnosno rešenja kojim je izrečena kazna maloletničkog zatvora ili zavodska vaspitna mera zadržava izvršenje ako sud, u saglasnosti sa roditeljima maloletnika i po saslušanju maloletnika, ne odluči drukčije.
Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloletničkog zatvora ili zavodska mera, drugostepeno veće može tu kaznu, odnosno meru izreći samo ako održi pretres. Maloletnički zatvor u dužem trajanju ili teža zavodska mera od one izrečene prvostepenom odlukom, može se izreći i u sednici drugostepenog veća.
Zahtev za zaštitu zakonitosti može se podići kako u slučaju kada je sudskom odlukom povređen zakon, tako i u slučaju kada je prema maloletniku nepravilno izrečena kazna ili vaspitna mera.
Nadzor suda nad sprovođenjem mera
Sudija za maloletnike suda koji je izrekao vaspitnu meru i javni tužilac za maloletnike dužni su da prate rezultate izvršenja vaspitne mere obilaženjem maloletnika smeštenih u zavodu ili ustanovi u kojoj se vaspitna mera izvršava, kao i neposrednim uvidom i razmatranjem izveštaja o toku izvršenja izrečene vaspitne mere.
Nadležni organ starateljstva dužan je da svakih šest meseci dostavlja sudu i javnom tužiocu za maloletnike izveštaj o toku izvršenja ostalih vaspitnih mera. Sudija za maloletnike ovaj izveštaj može tražiti i u kraćem vremenskom roku.
Uprava zavoda, odnosno ustanove u kojoj se izvršava vaspitna mera dužna je da svakih šest meseci dostavi sudiji za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu i javnom tužiocu za maloletnike izveštaj o rezultatima izvršenja mere. Sudija za maloletnike ovaj izveštaj može tražiti i u kraćem vremenskom roku.
U toku izvršavanja krivičnih sankcija prema maloletniku treba postupati na način koji odgovara njegovom uzrastu, stepenu zrelosti i drugim svojstvima ličnosti, uz poštovanje dostojanstva maloletnika, podsticanje njegovog celovitog razvoja i učešća u sopstvenoj resocijalizaciji, pridržavajući se savremenih pedagoških, psiholoških i penoloških znanja i iskustava.
Najmanje dva puta godišnje sastavlja se izveštaj o psihičkom stanju maloletnika i dostavlja sudiji za maloletnike koji vrši nadzor.
Maloletniku ne može biti izrečena disciplinska kazna upućivanja u samicu.
Kad vode postupak za učinjena krivična dela na štetu maloletnih lica, javni tužilac, istražni sudija i sudije u veću će se odnositi prema oštećenom vodeći računa o njegovom uzrastu, svojstvima ličnosti, obrazovanju i prilikama u kojima živi, posebno nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice postupka po njegovu ličnost i razvoj. Saslušanje maloletnih lica obaviće se uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica.
Maloletna lica, kao svedoci-oštećeni, mogu se saslušati i u svom stanu ili drugoj prostoriji, odnosno ovlašćenoj ustanovi-organizaciji, stručno osposobljenoj za ispitivanje maloletnih lica.
Maloletno lice kao oštećeni mora imati punomoćnika od prvog saslušanja okrivljenog.
Novčanom kaznom do 30.000 dinara ili do 30 dana zatvora kazniće se za prekršaj roditelj, usvojilac ili staralac ili drugo lice koje se brine o maloletniku:
1) ako bez opravdanja ne postupi po odluci suda koji je sudio u prvom stepenu ili uputstvu stručnog lica određenog od strane organa starateljstva koje je obavezno da se neposredno stara o izvršenju vaspitne mere i vrši nadzor nad maloletnikom i izvršenjem vaspitne mere;
2) ako bez opravdanja ne postupi po nalogu suda ili po rešenju organa starateljstva kojim je obavezano da određenog dana maloletnika dovede u ustanovu ili zavod na izvršenje zavodske vaspitne mere.
Novčanom kaznom do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj upravnik zavoda ili ustanove koji neopravdano ne primi na izvršenje zavodske vaspitne mere maloletnika upućenog od strane nadležnog organa.
Istom kaznom kazniće se i upravnik zavoda ili ustanove koji bez odluke nadležnog organa otpusti maloletnika koji se nalazi na izvršenju zavodske vaspitne mere.
- Published in Krivično pravo
Imovinskopravni zahtev
PRAVO NA NAKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE KRIVIČNIM DELOM OŠTEĆENI OSTVARUJE PODNOŠENJEM IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTEVA U KRIVIČNOM POSTUPKU

Oštećeni je uopšteno pravni naziv za žrtvu krivičnog dela, odnosno lice koje, usled izvršenog krivičnog dela, trpi materijalnu i/ili nematerijalnu štetu: fizički bol (povrede), psihičke patnje, uništenje ili oštećenje imovine, umanjenje imovine ili sprečavanje njenog uvećanja, strah, grubi napad na svoja osnovna prava, kao i druga lica čija su neka lična ili imovinska prava krivičnim delom povređena ili ugrožena.
Oštećeni, može imati neposredna opažanja o izvršenom krivičnom delu, ako je učinjeno direktno nad njim ili je bio očevidac istog, i tada se u krivičnom postupku pojavljuje i kao svedok.
Oštećeni kao tužilac, koji preuzima krivično gonjenje od javnog tužioca, kada javni tužilac na suđenju odustane od daljeg gonjenja, o čemu se oštećeni obavezno obaveštava. Ovo praktično znači da ukoliko je u toku suđenje za npr. krivično delo teške telesne povrede, gde ste Vi oštećeni ili krađe Vašeg automobila, pa javni tužilac koji zastupa svoj optužni akt, tokom suđenja iz nekog razloga odluči da odustane od krivičnog gonjenja, odnosno da ne želi više da zastupa svoj optužni akt, Vi koji do tog momenta svakako u postupku učestvujete kao oštećeni, možete preuzeti ulogu javnog tužioca i nastaviti da umesto njega pred sudijom zastupate postojeći optužni akt. Dakle, odluka javnog tužioca da posle podnošenja optužnog akta protiv učinioca krivičnog dela, odustane od daljeg krivičnog gonjenja, ne uskraćuje Vam pravo da nastavite već započeti krivični postupak pred sudom, jer kao oštećeni, nakon što ste o tome pismeno obavešteni, možete nastaviti taj krivični postupak preuzimajući ulogu javnog tužioca.
Svojstvo oštećenog kao tužioca mogu steći i određena njemu bliska lica, ako oštećeni umre u toku roka za preuzimanje gonjenja ili tokom samog krivičnog postupka. Bračni drug, deca, roditelji, usvojenici, usvojioci, braća i sestre, mogu u roku od tri meseca od smrti oštećenog preuzeti gonjenje, odnosno dati izjavu da nastavljaju postupak. Dakle, ukoliko se desi da oštećeni premine, a javni tužilac je odlučio da odustane od krivičnog gonjenja, to ne znači da je učinilac krivičnog dela oslobođen, jer kako je prethodno navedeno, lica bliska oštećenom, mogu umesto oštećenog preuzeti krivično gonjenje od javnog tužioca.
Oštećeni kao privatni tužilac– je lice (fizičko ili pravno) koje je oštećeno krivičnim delom, i to samo kod grupe krivičnih dela, za koja je u Krivičnim zakoniku propisano da se gone isključivo po privatnoj tužbi. Broj ovih krivičnih dela nije veliki, to su uglavnom krivična dela protiv časti i ugleda, npr. krivično delo uvreda i krivično delo iznošenje ličnih i porodičnih prilika.
Oštećeni kao privatni tužilac je ovlašćen da podigne krivičnu tužbu protiv učinioca, samo onog krivičnog dela koje se prema krivičnom zakonu goni po privatnoj tužbi. Privatna tužba se može podneti u roku od tri meseca, od dana kada je oštećeni saznao za krivično delo i za učinioca.
Od oštećenog se ne očekuje da čita zakon i pravi razliku između krivičnih dela koja se gone po službenoj dužnosti, odnosno od strane javnog tužioca i krivičnih dela koja se gone po privatnoj tužbi. Iz tog razloga, u praksi se često dešava da oštećeni iz neznanja pogrešno podnose krivičnu prijavu, umesto privatne tužbe ili obrnuto. Upravo zato zakonom je predviđeno da će se krivična prijava podneta u roku za privatnu tužbu smatrati kao blagovremena privatna tužba, ako se utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se gonjenje preduzima po privatnoj tužbi. Obrnuto, ako se utvrdi da je reč o krivičnom delu za koje se goni po službenoj dužnosti, pogrešno podneta privatna tužba tretiraće se kao krivična prijava oštećenog, koju sud, dostavlja nadležnom javnom tužiocu na dalje postupanje.
Najbitnije je da ne propustite rok od tri meseca, od dana kada ste kao oštećeni saznali za krivično delo i učinioca. Time stičete određena prava i obaveze, o kojima će Vas, u zavisnosti od faze postupka, upoznati ili javni tužilac ili sudija.
Kako ostvariti svoje pravo na naknadu štete prouzrokovane krivičnim delom?
Usled izvršenog krivičnog dela, mogu da Vam budu prouzrokovane dve vrste štete:
Materijalna – umanjenje imovine (šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist, ili dobit)
Nematerijalna – nanošenje fizičkog ili psihičkog bola ili straha.
Pravo na naknadu štete ostvarićete:
Podnošenjem imovinskopravnog zahteva u krivičnom postupku!
On može da se odnosi: na naknadu štete, na povraćaj stvari ili poništaj određenog pravnog posla, a može se odrediti i privremena mera kako bi se vaš imovinsko pravni zahtev obezbedio.
Za to se podnosi predlog tužilaštvu ili sudu pred kojim se vodi postupak, najkasnije do završetka suđenja (glavnog pretresa). O Vašem zahtevu rešavaće se u krivičnom postupku, samo ako se time postupak ne odugovlači. U protivnom, sud će Vas uputiti na parnični postupak, što je daleko češća situacija u praksi!
Parnični postupak se pokreće:
Tužbom za naknadu štete nastale krivičnim delom!
Dosuđeni iznos na ime naknade štete tuženi- koji je u krivičnom postupku bio okrivljeni, dužan je da Vam plati!
Međutim, parnica je obično duga i neizvesna!
Ukoliko sud utvrdi da ste, kao oštećeni posebno osetljivi, s obzirom na različite faktore, (uzrast, životno iskustvo, način života, pol, zdravstveno stanje, prirodu ili posledice krivičnog dela, itd.), može primeniti različita posebna pravila za Vaše saslušanje. Možete biti saslušani u svom stanu ili na drugom mestu. Biće Vam postavljen punomoćnik, pitanja će Vam se postavljati samo posredno, možete da budete saslušani uz pomoć psihologa, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica, kao i putem tehničkih sredstava za prenos slike i zvuka. Suočavanje sa okrivljenim neće biti dozvoljeno, osim ako to sam okrivljeni zahteva, a organ postupka to dozvoli.
Status zaštićenog svedoka možete da dobijete ako postoje okolnosti koje ukazuju da može da nastupi opasnost po život, zdravlje, slobodu ili imovinu većeg obima, bilo Vas bilo Vama bliskih lica, ukoliko budete saslušani i dajete odgovore na pojedina pitanja. U tom slučaju, primenjuju se posebna pravila saslušanja, tako da se tokom postupka ne otkrije Vaš identitet, odnosno identitet Vama bliskih lica.
Kao oštećeni u krivičnom postupku imate pravo da:
-podnesete predlog i dokaze za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva (naknade štete).
-ukažete na činjenice i da predlažete dokaze koji su od važnosti za predmet
-angažujete punomoćnika iz reda advokata.
-razmatrate spise i razgledate predmete koji služe kao dokaz.
-budete obavešteni o odbacivanju krivične prijave ili o odustanku javnog tužioca od krivičnog gonjenja.
-podnesete prigovor protiv odluke javnog tužioca da ne preduzme ili da odustane od krivičnog gonjenja.
-budete poučeni o mogućnosti da preuzme krivično gonjenje i zastupate optužbu.
-prisustvujete pripremnom ročištu.
-prisustvujete glavnom pretresu (suđenju) i učestvujete u izvođenju dokaza.
-podnesete žalbu protiv odluke o troškovima krivičnog postupka i dosuđenom —-imovinskopravnom zahtevu (naknadi štete).
-budete obavešteni o ishodu postupka i da Vam se dostavi pravnosnažna presuda.
- Published in Krivično pravo
Privatna tužba
Šta je privatna tužba?
Privatna tužba regulisana je čl. 65 Zakonika o krivičnom postupku. Tužba se podnosi nadležnom sudu i predstavlja inicijalni akt kojim oštećeni (sada kao privatni tužilac) pokreće krivični postupak protiv okrivljenog za krivična dela koje Krivični zakonik propisuje da se gone po privatnoj tužbi.
Šta privatna tužba treba da sadrži?
Privatna tužba odgovara optužnom aktu koji podiže javni tužilac. Dakle, ona mora sadržati strogo propisane elemente i pravilnu pravnu kvalifikaciju dela kojim se tereti okrivljeni.
Neki od obaveznih elemenata su pravna kvalifikacija krivičnog dela, bitna obeležja bića krivičnog dela koja se stiču u radnjama okrivljenog, lični podaci okrivljenog i pravilno postavljeni tužbeni zahtev.
Rok za podnošenje privatne tužbe jeste tri meseca od saznanja za učinjeno delo i osumnjičenog.
Posebno naglašavamo da je ovaj rok prekluzivan, odnosno da se propuštanjem roka gubi pravo na podnošenje privatne tužbe. Oštećenom, u slučaju propuštanja navedenog roka, preostaje mogućnost pokretanja parničnog postupka radi eventualne naknade štete.
Ako je oštećeni podneo krivičnu prijavu ili predlog za krivično gonjenje, a u toku postupka se utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno predlog, smatraće se blagovremenom privatnom tužbom ako su podneti u roku predviđenom za privatnu tužbu.
Advokatska kancelarija Čamagić M. Kristina će Vam pružiti brz, kvalitetan i profesionalan rad u rešavanju pravnih problema iz oblasti krivičnog prava.
- Published in Krivično pravo
Oportunitet
Oportunitet ili odlaganje krivičnog gonjenja, znači da će tužilaštvo odbaciti krivičnu prijavu protiv osumnjičenog, ukoliko on prethodno ispuni neku obavezu koju je preuzeo, a u dogovoru sa tužilaštvom.
Kada se može primeniti oportunitet?
Prema najšire prihvaćenoj praksi institut oportuniteta moguće je primeniti do određivanja glavnog pretresa ili ročišta za izricanje krivične sankcije u skraćenom postupku. Nakon ovog trenutka, nije više moguće primeniti institut odloženog krivičnog gonjenja, tj. oportuniteta.
Javni tužilac u svakom konkretnom slučaju procenjuje da li su ispunjeni zakonski uslovi, kao i da li postoji celishodnost odlaganja krivičnog gonjenja. Tom prilikom, javni tužilac posebno vodi računa o ranijoj osuđivanosti okrivljenog, postojanje ranijih prekršajnih kazni, te okolnosti pod kojima je učinjeno krivično delo čije se odlaganje traži. S tim u vezi, ukoliko okrivljeni ispunjava zakonske uslove neophodne za odlaganje, javni tužilac će odrediti koje Zakonom propisane obaveze mora prihvatiti kako bi se sprovelo odlaganje krivičnog gonjenja.
Jos jedan od uslova za primenu odlaganja krivičnog gonjenja, jeste taj da se osumnjičenom stavlja na teret izvršenje krivičnog dela za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. Dakle, oportunitet nije moguće primeniti kada je reč o težim krivičnim delima.
Primena oportuniteta ne zahteva saglasnost oštećenog, stoga, ukoliko se tužilaštvo i osumnjičeni saglase o primeni odlaganja krivičnog gonjenja, pa osumnjičeni ispuni obavezu, tužilaštvo će odbaciti krivičnu prijavu i protiv tog rešenja o odbačaju, oštećeni nema pravo prigovora, koje inače ima u slučajevima kada tužilac odbaci krivičnu prijavu.
Procedura primene oportuniteta
Inicijativa za primenu instututa oportuniteta može doći od tužilaštva, ali i od osumnjičenog, odnosno njegovog branioca. Uloga branioca u dogovorima sa tužilaštvom jeste, pre svega, da ubedi tužioca u opravdanost primene odlaganja krivičnog gonjenja, ukoliko on inicijalno nije tako mislio, a potom i da izbori što bolje uslove za svog klijenta, sto podrazumeva određivanje obaveze koja najviše odgovara ličnosti osumnjičenog, kao i iznos novčane donacije, broj sati društveno – korisnog rada i sl., u zavisnosti od toga u čemu se sastoji obaveza.
Obaveza čije ispunjenje na sebe preuzima osumnjičeni najčešće se sastoji u uplati određenog novčanog iznosa u humanitarne i druge javne svrhe, a Zakonik predviđa da se ona može sastojati i u otklanjanju štetnih posledica nastalih izvršenjem krivičnog dela ili naknadi pričinjene štete, obavljanju društveno – korisnog ili humanitarnog rada, plaćanju dospelih obaveza izdržavanja, podvrgavanje odvikavanju od alkohola ili opojnih droga, podvrgavanje tretmanu radi otklanjanja uzroka nasilničkog ponašanja, poštovanje ograničenja iz neke sudske presude ili ispunjenje obaveze iz presude. Tužilac će odrediti i rok za ispunjenje obaveze, s tim da taj rok ne može biti duži od godinu dana.
Ukoliko osumnjičeni u ostavljenom roku ispuni obavezu, tužilac će rešenjem odbaciti krivičnu prijavu. Ako obaveza ne bude ispunjena tužilaštvo će nastaviti krivični postupak protiv osumnjičenog.
Važno je napomenuti da Institut odlaganja krivičnog gonjenja ne treba mešati sa institutom Sporazuma o priznanju krivice.
- Published in Krivično pravo