Nasilje u porodici je jedan od aktuelnijih problema zbog kojeg se oštećeni obraćaju advokatu za savet ili podnošenje tužbe. Poslednjih godina, sa poboljšanjem informisanja o problemu nasilja u porodici, znatno je povećan broj prijava ovog tipa MUP-u i Centrima za socijalni rad, pa samim tim i broj podnetih tužbi.
Budući da je od najvećeg značaja prepoznati i prijaviti nasilje u porodici u samom začetku, te preduzeti potrebne mere osnaživanja oštećenog, bavićemo se prepoznavanjem nasilja u porodici, prijavljivanjem i pravnim merama koje mogu da se očekuju.
Kako je definisano nasilje u porodici?
Prema zakonu nasilje u porodici jeste “akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja” (čl. 3. st.3). Zakon predviđa neposrednu opasnost od nasilja u porodici ako je „ponašanje mogućeg učinioca i drugih okolnosti proizilazi da je on spreman da u vremenu koje neposredno predstoji po prvi put počini ili ponovi nasilje u porodici“ (čl. 3. st.2).
To znači da je moguće pravno reagovati pre nego što sam čin nasilja bude izvršen ukoliko se ustanovi da čin nasilja može da usledi.
Kako prepoznati nasilje u porodici?
Nasilje u porodici je u izvesnoj meri tabu tema jer se o njoj govori tek kada uzme maha u pojedinačnim slučajevima. Najpre se stvara širi kontekst nasilja kroz vređanje, psovanje, uslovljavanje, nipodaštavanje i ometanje u svakodnevnom životu. Zatim dolazi do psihičkog nasilja kroz pretnje po život i pretnje od nanošenja telesnih povreda. Psihičko nasilje (pasivno nasilje) se teško dokazuje ukoliko nema svedoka ili pisanog traga u porukama ili mejlovima.
Psihičko nasilje često prati ekonomsko nasilje koje se uglavnom ogleda u finansijskom uslovljavanju, budući da žrtve često nisu ekonomski samostalne. Nije retkost ni da nasilnik traži/ iznuđuje novac od žrtve.
Akt fizičkog nasilja nastaje kada učinilac fizičkom snagom, oružjem ili nekim predmetom fizički povređuje žrtvu. Tada žrtve mogu proći bez vidljivih fizičkih povreda, ali i dalje postoje one psihološke (stanje akutnog stresa) koje takođe treba da se evidentiraju kod lekara.
U drugim slučajevima nastaju lakše i teže fizičke povrede. Nažalost, svake godine se beleži na desetine slučajeva nasilja u porodici sa najtežim ishodom.
Eskalacija nasilja u porodici se često dešava u vreme kada je podneta tužba za razvod braka.
Kako izgleda postupak prijave nasilja?
Nakon što ustanovi počinjeno nasilje u porodici, policijski službenik može izreći Hitnu meru (preventivne mere) za sprečavanje nasilja. To znači da:
Izricanje hitne mere ne zavisi od volje žrtve i nije potrebna njena saglasnost. Hitne mere su preventivne mere protiv nasilja u porodici. Nakon 48 sati, javni tužilac može da predloži produženje hitne mere na još 30 dana, a meru može da usvoji nadležni sud. Kada dođe do produženja hitne mere policijski službenici će kontaktirati žrtvu i uručiti joj obaveštenje o produženju hitne mere.
Ukoliko dođe do kršenja hitnih mera, žrtva je dužna da o tome obavesti policiju, a u tom slučaju nasilniku sledi prekršajna prijava. Policija će prijavu podneti odmah, a sud donosi odluku po kratkom postupku, a predviđena je kazna do 60 dana zatvora. Od velike važnosti je da postoje jasni dokazi za kršenje hitnih mera kada se prijavljuje.
U nekim blažim slučajevima ne dolazi do izricanja hitnih mera ukoliko slučaj nije jasan ili postoji sumnja u njenu opravdanost. Tada se optuženi samo usmeno upozorava i savetuje.
Slučaj se prosleđuje dalje javnom tužiocu i odeljenju za nasilje u porodici Centra za socijalni rad. Centar za socijalni rad obavljarazgovor sa obe strane u sukobu i predlaže načine rešavanja sukoba, uz poseban fokus na decu u porodici.
Koraci koje treba preduzeti nakon pretrpljenog fizičkog nasilja:
Da bi se izašlo iz začaranog kruga nasilja u porodici nužno je prijaviti nasilje. To je početak rešavanja problema u kom su valjani pravni saveti važan faktor. Sa pravne strane nasilje se zaustavlja podnošenjem krivične prijave za nasilje u porodiciili podnošenjem tužbe za zaštitu od nasilja u porodici.