Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život.
Takođe, roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne vode zajednički život ukoliko zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.
Sta je sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava?
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum roditelja o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje deteta od drugog roditelja i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem.
Dakle, sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta pismeno se saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta. Sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta.
Postoje sledeće situacije kada samo jedan roditelj vrši roditeljsko pravo:
– kada je drugi roditelj nepoznat,
– ili je umro,
– ili je potpuno lišen roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti,
– jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada samo on živi sa detetom, a sud još nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava,
– jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava,
– jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud proceni da taj sporazum nije u najboljem interesu deteta,
– jedanroditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu i dužnost da izdržava dete, da sa detetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život deteta odlučuje zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo.
Pitanjima koja bitno utiču na život deteta smatraju se:
-obrazovanje deteta,
– preduzimanje većih medicinskih zahvata nad detetom,
– promena prebivališta deteta i
– raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti.
Naravno, u ovakvim okolnostima obavezno je vršenje nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, a koji vrši organ starateljstva. Nadzor moze biti preventivni i korektivni.
Preventivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ starateljstva kada donosi odluke kojima omogućava roditeljima da vrše roditeljsko pravo, a koje su mu stavljene u nadležnost ovim zakonom.
Korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ starateljstva kada donosi odluke kojima ispravlja roditelje u vršenju roditeljskog prava.
U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva donosi odluke kojima:
1. upozorava roditelje na nedostatke u vršenju roditeljskog prava;
2. upućuje roditelje na razgovor u porodično savetovalište ili u ustanovu specijalizovanu za posredovanje u porodičnim odnosima;
3. zahteva od roditelja da polože račun o upravljanju imovinom deteta.
Isto tako, u obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva pokreće i sudske postupke u skladu sa zakonom, kao što je vanparnični postupak lišenja roditeljskog prava.
Lišenje roditeljskog prava
Postoje dve porodičnopravne sankcije čiji je cilj zaštita ličnosti, prava i interesa maloletnog deteta, a to su potpuno lišenje, koja ujedno predstavlja i najtežu meru, i delimično lišenje roditeljskog prava. Pravila i postupak lišenja roditeljskog prava uređen je Porodičnim zakonom i Zakonom o parničnom postupku.
Potpuno lišenje roditeljskog prava
Naime, roditelj koji zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti potpuno lišen roditeljskog prava.
Ako je reč o zloupotrebi prava iz sadržine roditeljskog prava, to podrazumeva da roditelj:
– fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete;
– izrabljuje dete sileći ga na preterani rad, ili na rad koji ugrožava moral,zdravlje ili obrazovanje deteta, odnosno na rad koji je zabranjen zakonom;
– podstiče dete na vršenje krivičnih dela;
– navikava dete na odavanje rđavim sklonostima;
– na drugi način zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava;
Ukoliko je po sredi grubo zanemarivanje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava,to podrazumeva sledece situacije:
– ako je napustio dete;
– ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi;
– ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi;
– ako s namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika;
– ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.
Sudska odluka o potpunom lišenju roditeljskog prava lišava roditelja svih prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete.
Delimično lišenje roditeljskog prava
Roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava.
Sudska odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava može lišiti roditelja jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete.
Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i dužnosti na čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje i zastupanje deteta, te na upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.
Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na održavanje ličnih odnosa sa detetom i prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta.
Sudskom odlukom o potpunom ili delimičnom lišenju roditeljskog prava može biti određena jedna ili više mera zaštite deteta od nasilja u porodici.
Vraćanje roditeljskog prava
Naravno, roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada prestanu razlozi zbog kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
Kada roditeljsko pravo prestaje?
1. kada dete navrši 18. godinu života;
2. kada dete stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada dete bude usvojeno;
4. kada roditelj bude potpuno lišen roditeljskog prava;
5. kada umru dete ili roditelj.
Roditeljsko pravo ne prestaje roditelju kada njegovo dete usvoji njegov supružnik.
Međutim, roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako je dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava odnosno interesa ili ako svojim postupcima ugrožava sopstvena prava i interese. Vazno je napomenuti da i produženo roditeljsko pravo može da prestane kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo.
